Richard Jewell (2019)
2019, 131 min, rež: Clint Eastwood
Početkom prošle godine, želeći samo pogledati još jedan od par preostalih filmova s po jednom oskarovskom nominacijom, slučajno sam naletjela na ovaj skriveni dragulj.
Čim sam primijetila da je Clint režirao “Richard Jewell“, znala sam kako neću biti razočarana. Volim njegov način rada, svaki njegov film uspije dobaciti emociju do mene. On ima u svom rukopisu nešto tako obično, ali ljudsko i toplo, nešto što ne mogu definirati, ali je jednostavno i prima se. Kad bih ga išla usporediti s nekim glazbenikom, on bi bio u filmu što je Bruce Springsteen u glazbi: neposredan, uvijek vjeran svom stilu, zadržavajući visoki nivo kvalitete, stvara srcem, pomalo ‘country’ rocker, patriota. Možda je taj američki patriotizam jedino što mi kod Clinta ponekad zasmeta, ali uz sve ostale pozitivne stvari, to mu opraštam. No, vratimo se na film.
Ovo je biografski film o Richardu Jewellu (Paul Walter Hauser), zaštitaru koji je spasio tisuće života od bombaškog napada na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Nakon nekoliko dana uživanja u herojskoj slavi, lokalni dnevni list objavljuje informaciju da FBI sumnja kako je bombu postavio upravo on. Stvari se tad odvijaju suludim tempom, Richard Jewell odgovara psihološkom profilu terorista koji se traži, pred medijima koji ga opsjedaju poput lešinara povlači se u kuću gdje živi sa svojom majkom, koju glumi Kathy Bates (nominacija za Oscara i Zlatni globus za sporednu žensku ulogu). Iako je priča istinita i sve informacije su objavljene kroz javne medije, ne želim dalje o sadržaju, da onima koji nisu upućeni u sam događaj bude zanimljivije.
Glumac Paul Walter je i fizički identičan pravom Richardu, kao i Kathy Bates njegovoj mami, oboje glumaca su odradili svoje uloge na nivou zadatka. Paulu je odlično legla uloga priprostog Richarda, pomalo socijalno ograničenog, koji u svojim 30-ima još živi s majkom, cijeli život sanja o radu u policiji ili bilo kojem poslu od državne sigurnosti, koji živi da bi pomagao i uvodio red, a na kraju biva obilježen kao terorist. Samo život može napisati tako apsurdan scenarij.
Kathy Bates je bila standardno dobra, ali mene je posebno oduševio Sam Rockwell koji u filmu glumi Richardovog odvjetnika, kao i Olivia Wilde koja glumi beskrupuloznu novinarku lokalnih novina koja pogubnu, ali neprovjerenu informaciju izvuče od FBI agenta kojeg glumi John Hamm. Možda baš taj detalj gdje novinarka uz konotaciju protuusluge u seksu dobiva informaciju od FBI agenta i je ono što je ovaj film pomaklo sa svjetla reflektora. Naime, i novine u kojima je radila dotična novinarka, kao i FBI su negirale tu činjenicu i vrlo je vjerojatno da su mediji i vlada, kao i u samom događaju kojeg opisuje film, opet manipulirali, tada s činjenicama, a sad s blokadom medijske reklame za film. Prosudite sami. 
U konačnici, pred sobom opet imamo jedan mali Clintov dragulj (čovjek stvara i u 89. godini), istinitu priču o čovjeku koji je postao žrtva sistema, kojeg je društvo samo prožvakalo i ispljunulo. Još jedna priča o moći medija, o manipulacijama i nesposobnosti državnih službi, kao i o veličini malih ljudi, o snazi prijateljstva i vjeri u čovjeka, u ono istinsko u njemu.
Od istog autora:
Responses
Ovaj sam film planirao da gledam kad je izašao, ali sam nekako zaboravio na njega. Hvala na podsećanju. Definitivno ga moram što pre gledati.