Fallen Angels
Fallen Angels, u režiji genijalnog Wong Kar-Waia, film je čula a ne radnje. Šta ovo remek djelo predstavlja? Na to pitanje, i neka druga, odgovore ćemo pokušati naći u daljem tekstu.
Kada se razgovara o filmovima Wong Kar-Waia, neizbježna je priča o direktoru fotografije Christopheru Doyleu. Ovaj dvojac radio je na mnoštvu priznatih filmova, kao što su Chungking Express, Happy Together, In the Mood for Love itd. Iako se jasno vidi paralela vizuelnog karaktera između Fallen Angels i njihovih drugih kolaboracija, ovaj film značajno odstupa od njihove uobičajene potrage za nekom svakodnevnom ljepotom. Nasuprot tome, nudi nam se nova, mračna i iskrivljena verzija Hong Konga. Ovaj Hong Kong mogao bi se čak okarakterisati i kao ružan.
Da bi se shvatio značaj tog načina snimanja moramo ovaj film staviti u širi okvir filmova Wong Kar-Waia zajedno sa Chungking Expressom. Zašto? Interesantna činjenica je da su ova dva filma u početku planirana kao jedan projekat, što je zapravo i očigledno. Teme, vizuelni elementi i radnja su veoma slični, toliko da ponekad djeluje kao da je Wong Kar-Wai napravio plagijat sopstvenog filma. Čak se i lokacije iz Chungking Expressa često ponavljaju, što me i dovodi do glavnog djela ove recenzije.
Većinu filmova drže likovi i njihove dogodovštine. Iako su u Fallen Angelsu likovi unikatnog i jako zanimljivog karaktera, oni su samo ljudi koji u prolazu žive svoje živote. Ono što Fallen Angels (kao i Chungking Express) daje gledaocu nije razrješenje priče, već utisak o životu u jednom divnom gradu. Ovo nije priča o ostvarivanju snova, već o samom sanjanju. Isto tako ovaj film nije o ljubavi, već je ljubav u ovom filmu prisutna na isti način na koji bi mogla biti odsutna, kao neka slučajnost koja se tek tako desila (kako to ponekad i biva u stvarnom životu).
Sad ću se malo osvrnuti na svrsishodan kontrast između Fallen Angelsa i Chungking Expressa. Dok su sličnosti neizbježne, suština ovih filmova nalazi se upravo u njihovim različitostima. Chungking Express prikazuje uzbudljivi, osvjetljeni Hong Kong pun nade i ljepote. Nasuprot tome, Fallen Angels nam daje melanholični, mračni Hong Kong u kojem se glavnina uzbuđenja završava nečijom smrću, a nada za bolje sjutra leži u kriminalnim i nemoralnim zanimanjima.
Gluma u ovom filmu je na zavidnom nivou, likovi Michelle Reis i ostalih zaista imaju određenu težinu i karakternu konstantu.
Ne bih se puno osvrtao na upotrebu pjesama i muzike, svako koje odgledao i jedan Wong Kar-Wai film znaće da se njegovo korištenje hitova dvadesetog vjeka nalazi na nivou Tarantinoa i Scorsesea. Interesantan audio elemenat u ovom filmu takođe dolazi i u njegovoj upotrebi naracije koja služi kao ekspozicija osjećanja likova i događaja u filmu, što će mnogi ljudi ovom filmu zamjeriti i to me vodi ka zaključku ove recenzije.
Kada se sve uzme u obzir glavna vrlina (nekome možda i mana) ovog filma je u nedostatku ikakve potrebe da ugodi gledaocu. Većina filmova se pravi sa nekom namjerom da se gledaoc oduševi, iznenadi i sl. Wong Kar-Waiu nije stalo, on gledaocu ostavlja samo jedan izbor: gledaj ili ne gledaj.
Responses