Dark Victory (1939)
PROGNOSIS: NEGATIVE
Brodvejska predstava na kojoj se bazira “Dark Victory” bila je kratkog daha, ali je film punio bioskopske blagajne, smatra se jednom od najboljih uloga Bet Dejvis i nominovan je za tri Oskara. Daleko od toga da je film loš, ali kako je osrednja melodramica uspela da se probije do nominacije za najbolji film u konkurenciji kakva je bila 1940. godine za mene je misterija. Naravno, pored “Prohujalo sa vihorom“, “Dark Victory” nije imao nikakve šanse.

Bogata razmažena naslednica u svojim dvadesetim saznaje da ima tumor na mozgu i podvrgava se operaciji, pri čemu se, naravno, zaljubljuje u svog hirurga. Operacija je privremeno vraća u normalu, ali potpuno izlečenje je nemoguće i preostaje joj nešto manje od godine života. Lekar i najbolja prijateljica odlučuju da ovu informaciju sakriju, ali kada istina izađe na videlo, devojka totalno pobrljavi i počinje da se ponaša ko puštena s lanca. No, vremenom uviđa svoje greške i pokušava da dovede svoj život u red i napusti ovaj svet u miru sa sobom.
Glavna tema, kao i svi motivi u filmu, danas su ‘tearjerker’ klišei, ali verujem da je tridesetih godina scenario za “Dark Victory” bio poprilično originalan i imao mnogo snažniji efekat na publiku, naročito njen ženski deo. Ipak, smatram da je scenario dosta slab i da su svi njegovi aspekti podređeni što efektnijoj melodrami. Naročito bode oči medicinski aspekat priče, koji veze s mozgom nema (pun intended).
Džordž Brent, koji igra hirurga, je svoju ulogu ljubavnika izneo kao da ima motku u dupetu, uloga koju igra Ronald Regan i nema neku naročitu funkciju u ovoj priči, a ako ste fan Bogarta bićete razočarani jer mu je uloga veoma mala. Doduše, to je u ovom slučaju dobra stvar, jer ga nikada nisam video u lošijem izdanju.

Lično, Bet doživljavam kao prilično ružnu ženu, što najčešće pokrivaju uglovi kamere i odlična gluma. No ovoga puta kamera nije bila na njenoj strani, te mi je bilo teško da je doživim kao ‘femme fatale’ za kojom uzdišu maltene svi muški akteri filma.
I pored toga, smatram da je ona jedino što stvarno vredi u “Dark Victory”, koji je praktično čitav samostalno iznela. Nekima se možda ne dopada njen stil koji se graniči sa preglumljivanjem, ali je neosporno da nam je prikazala čitav dijapazon emocija i psiholoških stanja na prilično efektan način. Za ovu ulogu, Bet Dejvis je po četvrti put nominovana za Oskara (ukupno 11 nominacija u karijeri, od čega dva osvojena), ali, kao i kod nominacije za najbolji film, konkurencija je bila nedostižna, te je Oskara zasluženo odnela Vivijen Li.
7/10
Responses